Kralj pajaca
|
Ali, šta se dešava kada vas sudbina ipak iznenadi - kada, poput
pajaca iz kutije, iskoči neko za kojeg isprva mislite da bi mogao imati
kvalitet dovoljan da vam zadrži pažnju barem do prve kiše
Mene, recimo, obuzima iznenadan osećaj neodređenog umora, jer kako sada u život uvesti neku novu osobu?! U glavu vam se vrate sve one priče koje ste toliko puta ispričali: opisi roditelja, ljubavnika, fascinacija, životnih razočaranja, pogrešnih izbora koji su preko patnje vodili do ispravnih odluka. A, da ne govorim o razumevanju. I pitanju koje stalno ponavljam: Zašto svaka naša nesigurnost deluje kao da je svesno nudimo nekome kao izazov? Kao klizav teren na kojem bi se „kralj pajaca“ lako dao okliznuti i skliznuti u ono što sa neznankom može biti jaaaako opasno - ups, zaljubiti se...
|
Oceni ovaj tekst
1,50 od 2 glasova
Hvala što ste glasali
VAŠI KOMENTARI
Ukupno komentara: 1
Ana | 11.08.2008, 15:24
Draga Alissa,
ja sam uvek mislaila da moja nesigurnost uopšte ne deluje privlačno, već vrlo odbijajuće...Zato sam negde na putu do spoznaje svojih želja i mogućnosti navukla masku sigurnosti i samopuzdanja.
Ja sam kralj pajaca! Jer delujem kao da sve mogu i da za mene ništa nije nemoguće. Od poslovnih izazova do ljubavni(čki)h osvajanja, jer savršeno odglumim da me ne povređuju razne izdaje koje nam se kroz život dešavaju.
A duboko u sebi (čak i ne tako duboko-odmah ispod površine, zapravo, samo što retki imaju vremena da i toliko zarone) ja sam na klizavom terenu sama sa sobom. S vremena na vreme se poprilično mučim da održim ravnotežu. Retko padam. Ali sam se posle svakog pada podigla! I nameravam da ostanem na nogama što je duže moguće...