|
„Ako sada ne uspem da je osvojim, odustaću“, pomislio sam. Već neko vreme se viđam sa Irenom, ali nikako da realizujemo naše želje. Ne znam da li sam ja nesposoban ili je ona zatvorena i neosvojiva. Lepo nam je kada se vidimo jer funkcionišemo kao dobri drugovi, ali ništa više od toga.
Bila je subota, „Dan D“, za rešenje naše igre mačke i miša.
Otišli smo na ručak, razgovarali, smejali se i opet ništa. U jednom
trenutku sam rešio da otvorim dušu: „Ti me izluđuješ. Ja te obožavam i
hoću da budeš moja“. Tajac. I onda je počela grohotom da se smeje. Ja
sam bio, blago je reći, u šoku. „Baš si zabavan i vickast. Nego, šta
ćemo za dezert.“ I tako se završilo još jedno naše, sada mogu reći
slobodno, druženje. I siguran sam da će tako ostati i dalje. Nije ona
za mene. Suviše je divlja i samostalna.
|