Ljubav i poštovanje, da. Pokornost? Nikada!
Zanosna holivudska superzvezda Džesika Alba objašnjava zašto se udala i koji je njen odnos prema braku
„Kid Rok je jednom rekao: ,Ako imate problema sa paparacima, preselite se u Mičigen’“, izjavljuje Džesika Alba uz salatu u Polo salonu hotela Beverli Hils u Los Anđelesu. „I u pravu je. Ali mom mužu je posao ovde. Ovde mi je porodica. Ako bismo se odselili i malo dalje, bukvalno ga nikad ne bih viđala. On trenutno radi otprilike od devet do sedam“.
Ova 28-godišnjakinja jedva se probila do zgrade holivudskog studija „Siren“ na snimanje naslovnice za Cosmo. Zašto? Zato što su je paparaci nemilosrdno proganjali zbog nedavnih glasina da je njen muž, producent Keš Voren, sa kojim je u braku gotovo dve godine, iz koga ima ćerku Onor Mari - u šemi sa Lindzi Loan. Ali, poput Cosmo devojke, ona odbija da dopusti da joj to pokvari raspoloženje.
„To je smejurija“, kaže Džesika. „Ali, pretpostavljam da, kada ste ovako dosadni kao ja, jedna obična mama i obična osoba, ljudi požele da vas pretvore u nešto senzacionalnije i skandaloznije. Ja prosto nisam takva. Mislim da ih to razočarava.“
U farmerkama i džemperu izgleda očaravajuće nepretenciozno. I tako je pristupačna i normalna. Ćaskajući s njom lako možete zaboraviti da je u pitanju zvezda celog niza hit filmova, kao što su „Fantastična četvorka“, „Grad greha“ i „Oko“... Pojavio se i dugo očekivani film „Dan zaljubljenih“.
Dakle, da počnemo pričama o vašem mužu…
U nečemu smo slični, u nečemu ne. Oboje smo otvoreni prema ljudima. Ali on nije lud za filmovima, a ja jesam. On ne voli da kuva, ja volim. On voli sport, ja ne. U stvari, volim ga, ali nemam želju da ga gledam 12 sati dnevno, a onda na kraju još pogledam kratak sportski pregled dana! Da, može i tako da se gleda… Muškarci imaju potrebu da se stalno takmiče. Ja umem da se nadmećem, ali sa sobom… U svakom slučaju, on mi pomaže da se koncentrišem i dobro razmotrim situaciju sa svih strana. Ja sam u stanju da radim 18 sati, onda dođem kući, budem mama i napravim večeru za šestoro. On to nikada ne bi uradio! On u jednom trenutku može da radi samo jednu stvar, dok ja sve radim istovremeno. Uvek ste bili izrazito nezavisna osoba.
Da li vam je bilo teško da prihvatite bračni zavet?
Pa, nisam to ni uradila. Bilo mi je teško da uopšte prihvatim ideju braka jer mi se čini da je pogrešna. Nekada je poenta bila u spajanju porodica, zarad opstanka, nije se radilo o ljubavi i nalaženju srodne duše. Tek u poslednjih, otprilike, sto godina nameće nam se ideja da je poenta braka u pronalaženju srodne duše. Pogotovo danas se medijski plasira, čak i deci kroz Diznijeve filmove, da je najvažnije na svetu da nađete princa na belom konju koji će vas oboriti s nogu. Kao i da vam onda treba gala haljina i gala dan, dan kada devojka postaje princeza. Ne slažem se ni sa čim od toga. Tradicija da treba da slušate muža kao da je kralj totalna je glupost. Ljubav i poštovanje - da. Ali i sebe treba da volite i poštujete, kao i prijatelje.
Zašto ste se onda uopšte venčali?
Zato što vam je u životu u suštini dat jedan špil karata. One koje su vam u startu podeljene predstavljaju porodicu u kojoj ste rođeni, koju ne birate. Ali, birate osobu sa kojom zasnivate svoju porodicu: muža ili ženu sa kojima ćete deliti bezuslovnu ljubav. Da se volite u dobru i u zlu. Ali na tom odnosu mora da se radi, tako da nije u pitanju bezuslovna ljubav… Da, mora da se radi na tome, i to stalno. Ne možete da imate sjajnu vezu ako se oboje ne trudite i ne obarate jedno drugo s nogu. To je najvažnija lekcija kojoj su me roditelji naučili. Rekli su mi: „Ako se svađate i loše vam ide ili niste srećni zajedno ni pre braka, u braku će vam samo biti još gore. Zato mora da vam bude fantastično i pre nego što se venčate i dobijete decu.
Tabloidi su puni priča o navodnom neverstvu vašeg muža.
Kako se zbog toga osećate? Znate… Ja… OK. Kada su pisali laži o meni pre nego što sam dobila Onor Mari, to bi me iznerviralo ili mi se gadilo ili bih pobesnela i poželela da se osvetim. Sada mi je to smešno, a pri tom nije ni blizu istine. Ja znam ko sam, znam da volim svoju porodicu i svoje dete i da mi je prioritet da budem dobra majka. Pa, kako se onda nosite sa tim tračem o Kešu i Lindzi Loan? A šta je s onim o meni i Mariju Lopezu? Čak ga i ne poznajem najbolje. Usput budi rečeno, poslednji put sam ga videla na venčanju Eve Longorije, kada sam bila u trećem ili četvrtom mesecu trudnoće! Da li vi i Keš dođete kući i komentarišete: „O, bože, jesi li čula najnoviji trač?“ On kaže: „Jesi čula ovo?“, ili „Pazi šta sam čuo“. A čujemo takve stvari i od prijatelja, ili mog publiciste. Ali, sve su to laži. Da li ste razgovarali sa Lindzi? Jesam, i vrlo je fina osoba. Nađemo se i satima ćaskamo o ženskim temama.
Delujete samouvereno, ali rekli ste da tokom odrastanja niste imali samopouzdanja.
Ironija je što su mene roditelji uvek hvalili. Čak su preterivali u tome i kao detetu mi je bilo neprijatno zbog toga. Svaki put kada bih išla na neku audiciju, mama bi svima u porodici ispričala sve o tome, pa bi me svi zapitkivali. A onda kada ne bih prošla audiciju, što je bio najčešći slučaj, morala sam svima da objašnjavam zašto me nisu izabrali. Tek danas shvatam da čovek tako doživljava svoju decu. Sve što Onor radi je najbolje!
Zbog zdravstvenih razloga dosta ste izostajali iz škole. Kako je to uticalo na vas?
Maltene stalno sam bila bolesna. Imala sam tešku astmu, pa je svaki put kada bih se prehladila to završavalo upalom pluća i morala sam da budem u bolnici. Patila sam i od gadnih alergija koje su mi izazivale astmatične napade. Toliko sam izostajala iz škole da sam zadatke radila u bolnici. Na kraju sam tako brzo završavala sve školske obaveze i dobijala čiste petice da mi je kada odem u školu na časovima bilo dosadno. Mnogo vremena sam provodila sama i mnogo sam sanjarila. Imala sam bogat unutrašnji život i nisam imala prijatelje. Ne prave. Da li postoji nešto što biste menjali kod sebe? Ranije sam bila vrlo stroga prema sebi, ali nakon što sam rodila Onor, oprostila sam sebi što nisam savršena. Prestala sam da se trudim da svima ugodim i prihvatila sopstvene nedostatke, a onda i tuđe. Kada dobijete decu sve počnete da sagledavate u realnoj perspektivi.
Šta mislite o ravnopravnosti u vezi?
Muškarci i žene su jednaki jer zajedno čine ravnotežu. U mnogo čemu, muškarci moraju da dokažu svoju privrženost porodici kroz posao, dok žene mogu da brinu o kući. Nijedan od načina nije ni gori, ni bolji. I oboje treba da budu emotivno otvoreni. Ako bilo ko od partnera ne može da pokaže da mu je teško i pod stresom je, to nije ravnopravnost. Muškarci imaju jednako pravo na nervni slom.
Recite nam nešto o svom filmu „Dan zaljubljenih“…
Priča prati grupu ljudi čiji se životni putevi ukrštaju na Dan zaljubljenih i prikazuje njihova iskustva, od iskustva deteta do ljudi koji su 50 godina u braku. Ja igram ženu koja je u vezi sa likom koji glumi Ešton Kučer. Njih dvoje su se verili na Dan zaljubljenih, a ona je snažna ličnost koja je prestravljena mogućnošću da time izgubi sopstveni identitet.











RSS 